Pisana riječ ima neku svoju određenu težinu i ja osobno nikad ne bih odustajao od nje. No, ono što sam u zadnje vrijeme ustanovio je i izuzetno jednostavna produkcija vlastitih podcasta, kako se to i neslužbeno zove, vlastitih internetskih radijskih emisija koje su pristupačne u svakom trenutku, dakle, on demand. Nešto opširnije o podcastevima možete pronaći na podcastu Kako postati podcaster, ali i reportaži Podcast u Hrvatskoj koju smo snimili za emisiju eHrvatska.

Za produkciju vlastitih podcasteva, a radi se o najobičnijim mp3 datotekama, nije potrebno skoro pa nikakvo financijsko izdvajanje, naravno ako uzmemo pretpostavku da već posjedujemo računalo sa zvučnom karticom te pristupom internetu. Ako pak slučajno nismo u vlasništvu slušalica sa mikrofonom onda nam predstoji investicija od otprilike stotinjak kuna.

Softver za obradu je također u besplatnoj inačici. Doduše ima i profesionalnih alata koje su mogu priuštiti samo dobro stojeće radijske tvrtke, ali ono što nama treba se krije iza besplatnog, a odličnog alata naziva Audacity. Snimanje, obrada i umiksavanje audio zapisa je toliko jednostavno da je savladivo unutar pola sata upoznavanja aplikacije te nekoliko pokušaja i pogrešaka.

Slijedeće što nam je potrebno je spremište na internetu, neki server, mjesto s kojeg ćemo distribuirati naš podcast, odnosno mp3 zapis. Distribucija podcasta je serverski dosta zahtjevnija od čitanja bloga, a čisto zbog činjenice da nam za 15 minuta podcasta treba osigurati barem 15 megabajta diskovnog prostora, dok s druge strane za tekstualni materijal kojeg bi čitali 15 minuta ne treba više od 100 kilobajta. Sa serverske strane ono što moramo osigurati je dovoljno diskovnog prostora za sve podcasteve koje planiramo objaviti, jer nema smisla nakon nekog vremena skidati mp3 zapise sa servera.

Paralelno s diskovnim prostorom moramo osigurati i dovoljan bandwith, odnosno protok podataka sa servera. Da sad ne kompliciramo stvar s pronalaženjem adekvatnog, a po mogućnosti i besplatnog servisa za podcasteve svakako preporučam korištenje digitalne online arhive Archive.org. Jedini uvjet koji oni zahtijevaju je da se podcast distribuira u nekoj od Creative Commons licenci.

Podcast je u Hrvatskoj izuzetno slabo zastupljeni, doslovno se može na prste dvije ruke nabrojati podcastere koji aktivno objavljuju svoje audio uratke. Razlog tome je što je kod nas najjače sredstvo izražavanja pisana riječ, a premalo se pažnje posvećuje ovom mediju, ovom multimedijalnom načinu izražavanja. Prednosti su što podcasteve, koje, osim internetska radijska emisija, volim nazivati i audio blog, posjetitelji mogu konzumirati na puno više načina i mjesta nego klasičan blog.

Podcast kao mp3 ili ogg zapis možemo preuzeti na svoj iPhone, mp3 player ili neki drugi multimedijalni gadget te slušati tijekom voženje u automobilu, tramvaju, letu avionom, tijekom treninga ili neke druge sportske aktivnosti, na WC-u, dok kuhamo, kad više ne možemo slušati okolinu i tako dalje. Dakle, gdje god smo u mogućnosti na sebe prikačiti slušalice možemo konzumirati podcast koji je s obzirom na to idealno sredstvo prenošenja informacija.

Evo nekoliko mojih podcasteva koje sam u svojoj kratkoj podcasterskoj karijeri objavio čisto da dobijete općeniti dojam kako to može zvučati.

RSS – Facebook feed

RSS je poznat napredni alat za praćenje novosti iz različitih izvora. Nemamo mu što za zamjeriti, no zašto ga onda ne koriste moja mama ili moja cura? Istina je da vjerojatno nikad ni neće. Za prosječnog korisnika to je jednostavno previše.

Facebook je približio RSS, kojega je implemetirao na svoj način, 325 milijuna ljudi diljem svijeta, od toga i 900 tisuća Hrvata. Preko Facebook stranica moguće je pratiti novosti s blogova, news portala ili novosti brandova koje koristite. Rezultati postignuti korištenjem Facebooka isti su kao i rezultati postignuti upotrebom čistog RSS-a, a budući da je preko Facebooka omogućena i interakcija s korisnicima pomoću njihovih likeova i komentara, možda čak i bolji. Tako će, na primjer, osoba koja voli piti Coca-Colu postati obožavatelj (fan) Coca-Coline Facebook stranice i uvijek dobiti neke zanimljive informacije. Najpopularniji primjer hrvatskog news portala koji ima svoju Facebook stranicu je Jutarnji list. On uvijek objavljuje najaktualnije i najzanimljivije novosti koje se onda prikazuju svima koji ga prate u feedu. Nadam se da će u bližoj budućnosti i specijalist.com biti prisutan na Facebooku :).

Evo još nekoliko zanimljivih primjera dobrodošlih na Facebooku:

• trgovine obućom i odjećom – obavijesti o novim kolekcijama, sniženjima, popustima
• klubovi – najave događaja, koncerata, slike s izlazaka
• mobiteli – najave novih verzija softwarea i novih verzija mobitela
• poznate osobe – promovirenje vlastitih ideja, projekata na kojima sudjeluju (glazba, film …)

Ovo smo vam samo natuknuli kako bismo vam probudili maštu, jer Facebook planira apsolutno svaki brand koji postoji, pa i onaj najmanji (proizvod, javna osoba, organizacija i slično), uvrstiti među svoje stranice.

Vodite marketing za nešto od navedenog? Imate li Facebook stranicu za to?

OpenID – Facebook Connect

Sve što je nekoć trebao biti openID sada je Facebook Connect. OpenID još je puno manje korišten od RSS-a i usudimo se reći da su njega koristili samo super napredni korisnici. No sada ga koriste svi članovi Facebooka. Riječ je o jedinstvenom login sustavu pomoću kojeg se svaki korisnik Facebooka može s vlastitim korisničkim računom ulogirati na bilo koji site koji je implementirao Facebook Connect. Jedan od primjera koji smo implementirali je Tulumarka na kojoj se možete registrirati jednim klikom, a ona onda ima pristup vašim osnovnim podacima te prema tome može prilagoditi ispis sadržaja ili slati obavijesti na Facebook kada dobijete privatnu poruku ili vas neko doda u prijatelje. Implementacijom Facebook Connecta na Tulumarci aktivnost registriranih korisnika povećana je za čak 60%.

Kako Facebook najavljuje, sprema se i poseban prikaz reklama korisnicima koji su spojeni na stranicu preko Facebook Connecta. Te će stranica biti targetirane i nekim drugim stranicama omogućiti dodatnu zaradu. Kako će Google odgovoriti na to? Tržište oglašavanja moglo bi se uzdrmati i drastično promijeniti. Pričekajmo još malo pa ćemo vidjeti.

RSS i OpenID su neke od tehnologija koje su značajnije promijenile korištenje weba tek od kada ih je Facebook na svoj način implementirao, iako one i same već dugo postoje. U budućnosti očekujemo i Facebookov sustav mikro plaćanja pomoću kojega će korisnici jednim klikom moći plaćati bilo gdje na webu. Google Checkout dao je ideju, no hoće li Facebook preuzeti i to tržište? Za sada nema prepreke.

Facebook je jedan od rijetkih koji geek tehnologije, razumljive samo naprednim korisnicima, uspijeva približiti prosječnim korisnicima. I to je cilj weba: web za sve, a ne samo napredne.

Koristite li neke od ovih mogućnosti u svrhu marketinga ili povećanja prodaje? Ako ne, zadnji je trenutak da počnete.

Nije lako, ali je izvedivo. Kao prvo i najvažnije, prilikom koncipiranja objave, “okrenite” priču – nemojte objavu kreirati kako bi klijent ili tvrtka željeli, već se stavite u ulogu novinara koji tu vijest ŽELI plasirati u svom mediju jer smara da je relevantna i objave vrijedna. Vjerujete, ukoliko imate dovoljno mašte i kreativnosti, uspjet ćete zadovoljiti jednu i drugu stranu.

Nema gorih objava od onih koje sadrže golemu količinu teksta bez glave i repa, u kojoj su sve informacije jednako vrijedne i nakon čijeg čitanja novinar ne zna što bi izdvojio  kao “meso”. Fokusirajte se na JEDNU važnu informaciju i oko nje “zavrtite” priču.

Ne pišite tekstove, sastavke ili eseje na temu, pišite jasne, jezgrovite i informativne rečenice – radije imajte manje korisnog teksta nego dvije kartice bezvezarija koje se ovako i onako neće objaviti. Ne zaboravite već u leadu odgovoriti na 5 novinarskih pitanja jer ćete tako novinarima olakšati posao.

Ne zaboravljate na nadnaslov, naslov, datum, lead, eventualni citat odgovorne osobe, link ukoliko je moguće – ali ni popratnu “konfekciju”: korporativni memorandum, više infomacija o klijentu/tvrtki u footeru, vaše kontakate za više informacija…Svakako budite pametni i SMANJITE fotografije ako ih šaljete (nema boljeg nego kliknuti “delete” na mail od 7 MB od kojeg 6,8 MB zauzimaju dvije fotografije) i ne šaljite fotografije u medije koji ih ne mogu iskoristiti (radio, TV).

Šaljite objave za važne vijesti, događaje i zbivanja, ne zamarajte novinare glupostima i nevažnim podacima, jer ćete završiti kao onaj dječak što je vikao “Vuk!” Važno je da cijenite novinare,  njihovo vrijeme, iskustvo i znanje pa će vam i objave koje šaljete biti u značajnijem postotku objavljene.

Za početak je važno naglasiti da su, iako su neki mediji nagađali o tome, svi portali (Teen385, MojFaks, Cafe.hr i Teen) i dalje u 100% vlasništvu tvrtke Domino efekt, a sa Europa Digital je potpisan ugovor o strateškom partnerstvu.

Čemu sve to?

Kako smo si od samog početka zacrtali neke ciljeve, smatrali smo da ćemo ih puno lakše ostvariti ako se povežemo sa velikom medijskom kućom kao što je EPH.

Naravno, da se partnerstvo nije dogodilo, portali bi se nastavili i dalje razvijati, ali bi proces tekao nešto sporije i teže.

Tko je tu što dobio?

Tvrtka Europa Digital dobila je gotove projekte koji na hrvatskom tržištu postoje već godinama i vodeći su u svom području, zajedno sa ljudima koji se tim projektima bave i znaju prepoznati potrebe ciljne skupine.

Mi smo dobili puno bolje mogućnosti promocije, tehničku podršku i naravno, olakšan pristup oglašivačima.

Kako je tvrtka Europa Digital otvorena prema novim tehnologijama, tako uskoro, kao rezultat suradnje, puštamo i mobilne verzije portala, a počinjemo i sa SMS marketinškim kampanjama.

Osim na postojećim, zajedno ćemo raditi na nekim potpuno novim projektima.

A što ako ne bude išlo?

U svakom poslu postoji rizik, pa tako i ovdje. Prije potpisivanja ugovora procijenili smo da je ovo rizik koji se isplati. Naravno, detalji ugovora su poslovna tajna, ali ono što smijem reći je da je takav da nitko ništa ne može izgubiti, a u najgoroj verziji cijele priče se može dogoditi samo to da popijemo piće i nastavimo svatko svojim putem.

Ali da ja ne razglabam o svojim viđenjima hrvatkog online tržišta i njegovoj budućnosti, predstavljam vam te projekte abecednim redom – ovo je ono što oni sami kažu o sebi:

eBizMags

eBizMags je prvi hrvatski portal posvećen e-Poslovanju započet još 2007. godine kao visoko entuzijastički projekt. Konceptualno i sadržajno je usmjeren prema stručnjacima iz različitih područja djelovanja koji direktno ili indirektno imaju utjecaj na donošenje ključnih odluka unutar modernog načina poslovanja – ePoslovanja. eBizMags autori su kolumnisti, renomirani stručnjaci u svojim područjima rada. Imaju različite stilove pisanja i mogu imati različita mišljenja o istim temama, no, upravo je to vrijednost koju cijenimo – različitost.

Netokracija

Netokracija je magazin u kojemu vam donosimo novosti o najnovijim trendovima u internetskim tehnologijama, poslovanju i kulturi. Netokracija će vam pomoći da shvatite što se događa u uvijek turbulentnim internetskim prostranstvima. Netokracija je magazin stvoren i stvaran za vas. Stručni autori uvest će vas u teme koje su iskusili i sami. Ne srame se. Oni su priznati i ovisnici o internetu, profesionalci, surferi… Kada Facebook izmijeni pravila privatnosti ili neki uređaj prestigne iPhone – vi ćete za to znati! Dobrodošli na Netokraciju.

Specijalist

Specijalist je regionalni online magazin o internet poslovanju. Specijalist na jednom mjestu okuplja velik broj internetskih stručnjaka (specijalista) koji pišu o raznim temama. Teme su podijeljenje u 7 osnovnih kategorija: business, komunikacije, mediji, projekti, tehnologija, novosti i društvene mreže. Koncept magazina zamišljen je kao projekt koji će umjesto redakcije imati veći broj nezavisnih urednika koji će se brinuti za kategoriju koja im je dodjeljena i truditi se kako bi ta kategorija imala što kvalitetniji sadržaj. Ideja projekta je okupiti većinu stručnjaka za online poslovanje na jednom mjestu – iz cijele regije: Slovenija, Srbija, BiH, Crna Gora i Hrvatska.

Web poduzetnik

Online magazin Web Poduzetnik sadržavati će vijesti iz svijeta web businessa, intervjue sa poznatim web poduzetnicima, edukativne članke iz domene prodaje i marketinga te savjete oko pokretanja vlastitog web projekta. Trenutačno donosi članke o tome kako zaštiti svoju web ideju, tajanstvenom web projektu u kojem sudjeluju ljudi iz Srbije i Hrvatske… Magazin je izašao 06.01.2010.godine a urednik i voditelj projekta je Tomislav Car. Izdavač je Studentski Oglasnik d.o.o.

Ne želim da se itko uvrijedi, ali ja sam našao / čitao samo ova četiri. Ako znate još koji, molim komentirajte ili mi pošaljite e-mail i odmah ću ih uvrstiti na listu.

Saznao sam o kojim se portalima radi i ostao sam paf jer su mi se ti vlasnici portala žalili kako nemaju oglasa i da nema oglašivača.

Pitao sam vlasnike portala na koji način komuniciraju sa oglašivačima i u 90% slučajeva dobio sam odgovore:

• “Pa, pošaljem mu mail sa cijenama i to je to. Ako hoće se oglašavati javiti će mi se.”
• “Pa neću ga ja moliti…”
• “Ma glupo mi je da ga ja sada zovem”

Dolazi vrijeme kada ćete se morati polomiti za svakog oglašivača i gdje ćete morati uložiti trud da tog istog oglašivača zadržite.

U Studentskom Oglasniku 90 % oglašivača je zadržano i oglašavaju se kontinuirano već tri godine. Što je napravljeno ? Zovem ih svaki mjesec, obilazim, pitam kako su, odemo na kavu… razgovaramo. Da, upravo to – razgovaram sa klijentima.

Krećući se među ljudima danas vidim da je i to postalo teško. Znam da je problem sa nemotivirajućom sredinom, pogotovo ako radite za neki projekt koji nije vaš i samo čekate vašu plaću. No, ako ste Vi odgovorni za svoj projekt i praktički sve sami radite onda se itekako morate potruditi oko klijenta.

Odgovorite na mail ljubazno i sa toplinom – zahvalite se u mailu što je osoba odvojila svoje vrijeme, oslovite je imenom, nazovite je odmah telefonski i time pokažite da vam je stalo do nje ili njega.

Kada pišem povratni mail klijentu potrošim oko 10 minuta na pisanje maila – provjeravam gramatiku, raspored rečenica, kako sam je oslovio i slično.

I ne zaboravite na telefon – nazovite osobu. Nije teško. Teško je onda kada se nema koga nazvati.

21. 7. 2008. godine Michael Arrington (osnivač TechCrunch-a) piše povijesni blog post (http://www.techcrunch.com/2008/07/21/we-want-a-dead-simple-web-tablet-help-us-build-it/) u kojem izražava želju za proizvodom koji još ne postoji. U postu opisuje tablet računalo s ekranom osjetljivim na dodir kojem je jedina namjena surfanje internetom.

30. 8. 2008. godine Michael Arrington otkriva da su zapravo počeli raditi na proizvodu kojeg je tada nazvao “TechCrunch Tablet” te daje slike prototipa A. (http://www.techcrunch.com/2008/08/30/update-on-the-techcrunch-tablet-prototype-a/) Proizvod koji još ne postoji postaje rođendanska želja svakog tko se usudi nazvati geekom.

19. 1. 2009. godine Michael Arrington nam otkriva prototip B naprave koju sada interno oslovljavaju kao CrunchPad. (http://www.techcrunch.com/2009/01/19/techcrunch-tablet-update-prototype-b/) U istom postu nam otkriva da software koji će pogoniti CrunchPad razvija Singapurska tvrtka Fusion Garage (što će se kasnije pokazati kao ključna stvar u ovoj priči).

3. 6. 2009. godine Arrington nam otkriva konačni prototip CrunchPad naprave koji bi uskoro trebao ići u proizvodnju. (http://www.techcrunch.com/2009/06/03/crunchpad-the-launch-prototype/) Prototip izgleda tako dobro da pravi geek nije mogao spavati dva dana nakon što je vidio te slike.

30. 11. 2009. godine Michael Arrington piše novi post koji ruši snove geekova svijeta – The End Of The CrunchPad (http://www.techcrunch.com/2009/11/30/crunchpad-end/). U ovom postu Mike objašnjava kako ih je Fusion Garage jednostavno izbacio iz njihovog vlastitog projekta par dana prije nego što je bio spreman za tržište. Investitori koji stoje iza projekta pritisnuli su Fusion Garage da odbaci TechCrunch (što je vrlo vjerojatno iz marketinške perspektive gledajući najgluplja ideja koju je bilo koji investitor ikada imao) te su nekakvom nastranom logikom došli do zaključka da TechCrunch i Michael Arrington nemaju nikakvo intelektualno vlasništvo u CrunchPad projektu (iako su izgradili prve prototipe sami, imaju registriran trademark CrunchPad te investirali oko 750.000 dolara u razvoj).

Naravno, investitori koji su učinili takav marketinški grijeh da će se vrlo vjerojatno o njemu jednoga dana učiti na fakultetima, zanemarili su i činjenicu da je Michael Arrington pravnik. I to ne bilo kakav pravnik, Mike je u početku svoje karijere kao pravnik radio u najvećoj i najpoznatijoj odvjetničkoj kući u Silikonskoj Dolini – Wilson Sonsini Goodrich & Rosati – gdje je imao klijente kao što su Steve Jobs, Netscape i Disney.

4. 12. 2009. dogodilo se očekivano. Mike je napisao post (http://www.techcrunch.com/2009/12/04/crunchpad-litigation/) u kojem objašnjava kako će tužiti Fusion Garage. Na opće iznenađenje, Mike je unajmio vjerojatno najboljeg odvjetnika svijeta specijaliziranog za ovakve slučajeve – Davida Blocha iz Winston & Strawna. Slučaj još nije niti došao na sud ali mislim da je prilično očito tko će izvući deblji kraj u ovoj priči.

7. 12. 2009. godine jedna vijest (http://thenextweb.com/2009/12/07/crunchpad-called-joojoo-arringtons-partner-speaks/) odjekuje blogosferom – CrunchPad se diže iz pepela, Fusion Garage ignorira tužbu te nastavlja projekt koji je sada preimenovan u JooJoo.

JooJoo?

Gotovo sve reakcije koje možete vidjeti na Twitteru i na blogovima bile su negativne. Čak i da zanemarimo činjenicu da kupnjom ovog proizvoda teoretski kupujete ukradeni proizvod, logotip i ime ovog proizvoda toliko je gadno da će se rijetki usuditi izdvojiti 499 dolara iz džepa za ovaj tablet.

To je bila priča o proizvodu koji si je pucao u nogu prije nego što je izašao na tržište. Hoćete li kupiti JooJoo? Biste li kupili CrunchPad?

Naime, vezano uz jedan post koji sam pisao, svega 39% poslovnih subjekata će u 2010. godini ulagati u izradu web stranice, dok je 2009. godine ulagalo njih 70%. 2010. godina je godina u kojoj ću se kao jedan od Specijalista posvetiti marketingu, točnije web istraživanju i promociji. Svoje tržište, odnosno, svoje poslovne klijente sam već upoznao s time tako da ne idem praznih ruku u 2010. godinu.

U ovom postu bih se malo posvetio novim, a opet starim, provjerenim pravilima marketinga, odnosno, odnosa sa javnošću. Ne mislim pritom na PR obavijesti koje sam obradio u jednom postu, već kratke smjernice gdje i kako pokušati plasirati ideje, proizvod ili na kraju krajeva post koji pišemo. Sami SEO i optimizaciju koda ću prepustiti stručnjacima, ali ću zato spomenuti nekoliko novih/starih metoda koje izgleda da malo napuštamo, a još su uvijek relevantne.

Blog

Kao najjaču metodu direktne promocije bih spomenuo blog. Održavanje bloga nije samo pisanje osobnog dnevnika, mada velika većina internetskih korisnika upravo to misli. Kad sam prije mjesec dana razgovarao s kolegama s kojima sam osnovao portal Fotografija.hr o ideji da iz portal cjeline pređemo u blog cjelinu njihova prva reakcija je bila ne. Naime, u njihovim mislima portal je okosnica ozbiljnosti, centar informacija dok im je s druge strane blog još uvijek jedna neozbiljna inačica komunikacije blogera i njegovih čitatelja. Nisam se mogao nikako složiti s tom činjenicom te sam i usporedio svoj osobni blog i portal što po statistikama, što po reakcijama korisnika na postove, a što po samoj nekoj pristupačnosti na webu. Uglavnom, osnovne razlike su shvatili te danas nakon mjesec dana u njihovim glavama blog više nije neozbiljna varijanta, dapače, sad oni mene nagovaraju da napravim što hitnije tu preobrazbu.

Rezime ovog odlomka bi bio ako imamo portal, te ako imamo mogućnosti prelaska na blog svakako bih preporučio taj prelazak. Ako nam taj prelazak nije moguć ili ako već imamo etabliranu web stranicu o našim proizvodima, uslugama, dodatno pokretanje bloga je definitivno thumb up. Na kraju krajeva Google voli blogove više nego portale :)

Forum

Polako smo ih zanemarili. Osobno trenutno nisam, a nisam nikad ni bio forumaš. Mojim dolaskom na Monitor.hr ujedno sam dobio i zadaću tehničkog administratora servisa Forum.hr. Imao sam i još uvijek imam ispod 200 postova. Prva reakcija korisnika i moderatora sa više postova je bila “Tko si sada ti da nama krojiš kaj budemo radili?!”. Nažalost naš vodeći forumski servis je prepun takvih korisnika, korisnika koji svoje sudjelovanje shvaćaju previše osobno i doslovno žive na njemu. S jedne strane je to oke, ali s druge strane to je vrlo snažan odbojnik ozbiljnih korisnika. Kolega bloger koji se bavim dizajnom interijera i koji je na moj savjet paralelno sa portfelj stranicom počeo uređivat i blog je pokušao pokrenuti ozbiljnije razgovore na forumu po pitanju dizajna interijera. Odustao je nakon dva posta jer neozbiljne reakcije na post “pridošlice” su ga odbile.

Poanta je da je forum izuzetno moćan generator prometa samo ga treba znati iskoristiti. Postanje direktnih linkova na općenitim forumima nije preporučljivo, na većini njih je i zabranjeno prema pravilima korištenja. Međutim aktivnim sudjelovanjem na tematskim forumima može biti vrlo produktivno. Ni tamo ne bih preporučio direktno postanje reklamnih postova sa linkovima, već sticanje kredibiliteta među sugovornicima koje tada indirektnim metodama pozivamo na blog post koji govori o našim uslugama i slično.

Wiki

Wikipedia, društveno uređivana enciklopedija jedan je od najposjećenijih web servisa današnjice. Sudjelovanje u njezinoj uređivačkoj eliti nas ne košta ništa, a može nam donijeti popriličan kredibilitet. Isto kao i na forumima postanje direktnih linkova do naših usluga ili proizvoda neće biti tolerirano i urednici će ih u vrlo kratkom roku maknuti. Ako imamo neku svoju tvrtku preporučljivo je napraviti wiki članak o njoj sa svim informacijama koje su zanimljive čitateljima. Recimo wiki tipa kada smo osnovali tvrtku, koliko zaposlenih, koje su nam djelatnosti, možda neke osnovne crtice o financijskom poslovanju te na kraju krajeva jedan odlomak u kojem možemo s vremena na vrijeme, pa i dnevno donositi novitete i vijesti vezane uz našu tvrtku. Ne vijesti tipa “Danas su na sniženju ovi proizvodi, kupite ih ovdje” već “Dobili smo ISO certifikat”, “Proširen je proizvodni pogon” ili “Novi klijenti na listi referenata”.

Rezime

Ako imamo web stranicu usluga ili proizvoda, u 2010. je preporučljivo pokrenuti i održavati blog, sudjelovati na tematskim forum grupama i uređivati wiki članak o sebi/svojoj tvrtci. Ako smo dovoljno “dobri” možda će netko drugi napisati wiki o nama. Uglavnom ovo troje metoda uz redovito ažuriranje svakako može donijeti više prometa od Facebooka ili Twittera (ako ste u mogućnosti, uključite i društvene mreže u igru).

Jednu od varijanti predstavljavljanja različitih vrsta online medija čini i Online Media Landscape (3.0) Taxonomy, koji se može pregledati i preko nedavno postavljene prezentacije (blog post na engleskom jeziku).

Praktično, sve vrste online medija svrstane su u pet velikih kategorija, koje su kreirane u kontekstu različitih vrsta uticaja koje različite vrste online medija imaju u svojoj prirodi:

Brend Mediji (Brand Media)

Za ovu vrstu medija karakteristična je činjenica da u poslednje vreme slabi granica između Web sajtova klasičnih medija i online medija koji ne postoje “dalje” od Interneta. Praktično, popularnost određenih “čistih”online medija postaje sve više uporediva sa popularnošću Web sajtova klasičnih medija, i to je sve češći slučaj u razvijenim ekonomijama (npr. blog Huffington Post).

I u našim krajevima različiti online mediji postaju sve prepoznatljiviji kao što su npr. Index.hr ili E-novine.

Termin Brend Mediji opisuje praktično stanje na Internetu gde su bitni popularni mediji, bez obzira da li potiču od klasičnih medija, ili ne.

Agregacioni mediji (Aggregation Media)

Potreba korisnika Interneta za filtriranjem informacija i razvoj RSS tehnologije omogućili su nastanak različitih tipova online servisa koji na jednom mestu plasiraju delove informacija sa različitih online izvora. Sa jedne strane, ovakvi servisi pomažu korisnicima da prate odjednom informacije iz različitih izvora, a sa druge strane ovakvi posećeni servisi donose značajnu posetu online medijima (servisi kao što su News Google, Digg, Delicious, itd.).

U ovim krajevima postoje posećeni servisi ovog tipa, kao što su npr. Croportal.net, Naslovi.net ili Vesti.rs. Što je veći broj vrsta ovakvih sajtova i što su ti sajtovi posećeniji, više raste posećenost Web sajtova koje prate ovakvi online mediji.

Amaterski mediji (Amateur Media)

Različiti pojedinci putem svojih naloga za različitim forumima, blogovima, Twitter ili Facebook nalozima kreiraju mišljenje svoje okoline. Ako ta “okolina” dalje prenosi istu poruku svojim prijateljima (pratiocima) i sl., na taj način se širi uticaj pojedinca na mrežu do koje dopire ova poruka, i kako vreme prolazi, sve je brži put dolaska bitnih poruka ovog tipa do nekog novinara ili uticajnog pojedinca (brand media) koji šire poruku mnogo dalje od klasičnog domašaja tzv. amaterskih medija.

Primeri ovakvih platformi koje omogućuju kvalitetno delovanje pojedinaca u našim uslovima su različiti forumi kao što je Forum.hr, Devprotalk.com, Blog.hr, Blor.rs, itd.

Potrošački mediji (Consumer Media)

Kada klasični Web sajtovi imaju uspeha u privlačenju komentara korisnika na nivou prikaza određenih proizvoda i usluga, i kada ovakvi prikazi krenu da utiču direktno na kupovinu prikazanih proizvoda i usluga, tada govorimo o tzv. potrošačkim medijima. Najveći svetski primeri ovakvih medija su reakcije čitalaca na online proavnicama što su Amazon.com ili IMDB.com, ili posebnim sajtovima u vezi sa preporukama kao što su TripAdvisor.com ili Epinions.com.

U ovim krajevima stidljivo se pojavljuju ovakvi servisi kao što je Putovanja.info, Usporedi.hr ili Stvari.net.

Kompanijski mediji (Custom Media)

Pad cena tehnologije izrade Web sajtova doneo  je sa sobom porast pojave online medija koji su u vlasništvu kompanija koje nisu u osnovi mediji, ali predstavljaju informacije po principu (online) medija. Razlika je u modelu zarade, gde kompanijskim medijima nije bitan advertajzing model zarade, jer se prihod nalazi na drugoj strani, i sama uređivačka politika ima za fokus kreiranje kvalitetnog online medija u kontekstu potreba ciljnih grupa.

Primeri ovakvih medija su GSK Alli, UPS Compass, a u našim krajevima portali kao što su Tportal ili MTSMondo govore o tome kako snaga online medija može da bude iskorišćena za potrebe kompanije koja je njegov vlasnik.

Da li ste u pravom kontekstu shvatili zašto je autor tog članka pisao o nofollow atributu? Da li je o njemu pisao samo zato što ga je Google nedavno predstavio pa prenosi novost ili zato što ga je testirao i smatrao odličnim alatom za postizanje rezultata?

Većina informacija vezana uz SEO na popularnim SEO blogovima, forumima i stranicama su nečije mišljenje utemeljeno na nečijem tuđem mišljenju za koje ne znamo da li dolazi od testiranja i iskustva, pokvarenog telefona ili prenošenja vijesti.  U većini slučajeva riječ je prenošenju vijesti. Da li to znači da su SEO blogovi i forumi loši i da ih ne bi trebalo čitati? Ne, upravo suprotno, oni su tu da ostanete u toku sa informacijama koje biste sami trebali provjeriti testiranjem, a ta provjera zahtijeva vaš rad i vaše vrijeme, ne tuđe vrijeme i tuđi rad.

Sve informacije koje dođu do vas, uključujući i službene od strane samih tražilica, potrebno je provjeriti vlastitim testiranjem. Vlastito testiranje je stjecanje iskustva koje će vam kasnije omogućiti da u vrlo kratkom roku prepoznate bitne od nebitnih stvari za postizanje rezultata.

Teorija je teorija, praksa je praksa. To su dvije potpuno različite perspektive. I jedno i drugo vam je potrebno, no po mom mišljenju sama teorija je nedovoljna za postizanje rezultata. Moja preporuka je da se uhvatite testiranja što je moguće prije.