U slučaju Interactive agencije to je još čudnije jer svi znamo da austrijska poslovnica posluje i više nego zadovoljavajuće, dapače izvrsno!!!

Druga stvar, koja je još i čudnija, je ta da je vlasnik agencije ni više ni manje Styria koja je vlasnik velikog broja velikih portala kao što su 24sata.hr, Njuškalo.hr, Poslovni.hr, ZdravaKrava.hr, PametnaKuna.hr i BiramKarijeru.hr te tiskovina 24sata i Poslovni dnevnik.

Pročitajte cijeli članak Interactive agency gasi ured u Hrvatskoj

Nastala na krilima industrijalizacije činili su ju specijalisti koji su radili oglašavanje iz usluge, prve kreativne agencije, uz prstohvat media buyinga. Danas na početku 21.st. razglabamo o sudbini hrvatskog internet i što treba, a što ne treba poduzeti. Pitanje koje se meni vrti po glavi, zašto još uvijek robujemo ‘starim’ media planing navikama kada se o internetu radi?

Stare medijske navike?

Uputa za planiranje: što veći doseg uz pravu frekvenciju na targetu, uz minimalni trošak.

Da razjasnimo odakle ovakva uputa. Do 1960tih, ne tucite me ako sam pogriješio desetljeće, oglašavanje se svodilo na kreativu i buying, pa kud puklo. Trebalo je doseći određeni target, koji se mogao ili ne mjeriti i pratiti, a budgeti su određivani otprilike. Odjednom, netko se sjetio da možda postoji određen broj puta koji je potreban da bi osoba vidjela oglas i učinila ono što se od nje očekuje. Kako se radilo o tisku, nije bilo teško optimizirati ovu misao vodilju. Ako ste imalo proučavali oglašavanje, čuli ste za 13 koraka do prodaje, od primjećivanja oglasa, upoznavanja, razmišljanja o poruci, do konačne odluke o kupnji. U tom primjeru optimalni broj prikazivanja oglasa bio je 13, to je ono što zovemo efektivna frekvencija.

Vratimo se sada na uputu za planiranje: što veći doseg na targetu, na optimalnoj frekvenciji (potrebnoj da se osoba pokrene) uz što manji trošak. Sve je to u redu za 19. i 20. stoljeće u kojem komunikacija leži u rukama osobe s novcem koji ju može platiti. Ljudi nemaju mogućnosti pobjeći od oglasa, a i oglasa je toliko da ljudima nisu dosadni. Dosegi frekvencija imaju smisla.

Idealno mjesto

Međutim, zamislite ovu situaciju, postoji mjesto na koje možete otići i raditi što vas je volja. Čitati novine, igrati se, pisati,proučavati informacije razgovarati s prijateljima, idealno mjesto za provesti višak slobodnog vremena. Od jedne do druge aktivnosti nema nikakvog troška, jer sve je besplatno. Također, sve se može i nabaviti, jer je na jednom mjestu. Super, idealno!

E sad, zamislite da kad uđete na to mjesto dobijete jednog dosadnog tipa koji vam stalno viče jedno te isto: Kupi cipele! Kupi cipele! Kupi cipele!

Čitate novine, a on proviruje s desne strane: Kupi cipele! Kupi cipele! Pričate s prijateljem, a on viri ispod stolice: Kupi cipele! Kupi cipele!

Pokušavate napisati nešto i isplanirati vrijeme, Kupi cipele! Igrate igru, kupi cipele!, kad ono kupi cipele!

Mislim da vam cipele ne bi bile na prvom mjestu, a kupovina pogotovo.

Komunikacija, a ne informiranje

Internet je mjesto komunikacije i razgovora. Mjesto na kojem su oglašivači i ‘target’ u jednakoj poziciji, kako u primanju, tako i u kreiranju poruke. Interes je nit vodilja, a sve ostalo smetnja. Iz tog razloga, 1990 su bile godine potrage za business modelom koji bi omogućio ‘zaradu’ i ‘uspjeh’ na internetu. Nije ih se previše obogatilo, u Hrvatskoj nitko meni poznat. S dolaskom Web 2.0 paradigme, business model je ograničen samo maštom, ako izbacite novčanu zaradu kao primarni cilj.

Zato me pomalo smeta čitati rasprave o hrvatskom internetu koje se vrte oko planerske paradigme dosega i frekvencije, svojstvene tradicionalnim medijima. Organiziranje mreža, tko bi to trebao raditi, kako doći do targeta, koliko ga puta ugnjaviti i zašto to ne radimo na manjim siteovima, strateški su po meni uske rasprave koje nas neće odvesti nigdje.

Ako vas zanima kako do targeta, čekajte slijedeći nastavak: Target uzvraća udarac!

Do tada svaka rasprava je dobrodošla.

Budući da sam problematiku nebrojeno puta pokušala objasniti ozbiljna lica, sadržaja i tona, a oglašivač/agencija su se i dalje držali svoje taktike, da vidimo hoće li ovakav pristup imati više efekta. Sam cilj media planiranja je vrlo jasan: doseći target skupinu željenom frekvencijom (ovisno o cilju kampanje) sa što manje budgeta.

Uzmimo perspektivu turista…

Pri obilasku novog odredišta prvi cilj biti će vam znamenitosti i mjesta o kojima stalno slušate. Obići ćete ih u jedno poslijepodne i svim se silama truditi izbjeći mase raznoraznih trgovaca koji vam nude što god je na prodaju, neovisno o tome zanima li vas to ili ne. Napokon, došli ste razgledati, ne kupovati. Kada se toliko trgovaca otima za vašu pažnju možda ćete previdjeti i one čija vas ponuda zanima.

Prije ili kasnije okrenuti ćete se nekoj osobnoj zanimaciji. Ako je to glazba, potražiti ćete četvrt sa live gitarama i tu se više posvetiti interakciji sa ljudima koje zanimaju iste stvari, sa suvenirnicama i trgovnicama koje ciljaju vaše osobne potrebe i zanimacije. Tu, gdje nije tolika buka i gdje vas ne salijeću sa svih strana biti ćete skloniji zastati, popričati čak i ući u trgovinicu (samo pogledati, naravno; bez obaveze); ma, na kraju krajeva, ako vas ponese osjećaj na kraju ćete kupiti i suvenir, iako ste to isto poslijepodne prošli kraj redova istih takvih na glavnom gradskom trgu.

Online marketing nalazi se u nezavidnoj ulozi trgovaca iz ove priče. Na glavnom trgu, nadglasavajući se s konkurencijom i sadržajima zbog kojih su posjetitelji došli, ima ogroman cilj, a malo prilike da ga ostvari. Taj cilj je prodati svima.

Oglašivač mora znati tko mu je ciljna skupina jer “svi” nije dovoljno dobra definicija. Kao što je Vibor spomenuo, cilj je doći do što većeg dosega unutar ciljne skupine, a ovisno o ciljnoj skupini, dobar media plan sadrži podrubrike par najposjećenijih portala te više specijaliziranih web-stranica. U inozemstvu je praksa da oglašavanje na podrubrici košta više nego na naslovnici, što je potpuno logično, veća je vrijednost/cijena direktnog pristupa ciljanoj skupini. Na naslovnici su zastupljeni svi i poruka se prenosi svima, a samo po reakciji (kliku) možete retrogradno analizirati. Na tematskim siteovima se može raditi još i finije nijansiranje target skupine.

Online kampanja omogućuje pristup baš onim osobama koje su potencijalno zainteresirane za ono što oglas prodaje,  a osim targetiranja po samom siteu, moguće je targetirati ovisno o danu, satu, lokaciji, ograničiti broj prikaza po korisniku, pratiti ga itd. Ako oglašavate online narudžbu ručka, logično je da  kampanja ide radnim danima recimo u periodu od 10 do 16 h, a ukoliko nudite samo dostavu na  nekom području  i oglas se plasira samo posjetiteljima iz tog područja.

U vremenima kada se oglašivači primarno odlučuju za prodaju, a sekundarno za branding, odnosno kada očekuju jasan i mjerljiv povratak uloženoga, upravo je internet  medij  kojim je moguće maksimalno približiti se potencijalnom kupcu, no morate si dati truda i pronaći ga. Naravno, oglašivač mora znati tko mu je ciljna skupina, jasno definirati cilj kampanje i što s njom želi postići, a  zatim je moguće odrediti efektivnu strategiju i način mjerenja rezultata kampanje.

No, iako tako jednostavna stvar, nemali broj puta se dogodi da se nedoumice jave oko vrste prometa – najčešće, tu je riječ o onom (naizgled) besplatnom i onom koji se plaća. Koji je kvalitetniji, koju vrstu prometa preferirati, kako do određene vrste posjeta doći, i tako u nedogled. No, ako bismo sve te rasprave pokušali pojednostavniti, vjerojatno bi se rasprava svela na dvije kategorije prometa.

Prvog često nazivaju prirodnim, organskim, dok drugog za ovu priliku idemo nazvati „biranim“ (a kasnije ćete pročitati i zašto).

1. Prirodni promet

Pod stavkom prirodnog (natural) prometa najčešće spominjemo promet s tražilica (preko rezultata s lijeve strane, tzv. organski rezultati), no u ovu kategoriju se ubrajaju i direktne posjete, posjete preko linkova koji se nalaze na drugim web stranicama… zapravo, sve one posjete koje u većini slučajeva ne možemo predvidjeti, birati ili filtrirati. Jednostavno rečeno, pred takvim prometom nemamo određenu kontrolu, već na pleća posjetitelja stavljamo odgovornost da pronađe ono po što je došao na web stranicu. No, u takvoj situaciji se pojavljuje jedan problem: naši zahvati mogu se svesti na to da web site pripremamo za različite skupine posjetitelja, što nas u startu stavlja u nezavidnu poziciju – kako “servirati” sadržaj a da paše svima (ili većini)?

Što se tiče prednosti, prirodni promet se svakako nameće time što je “besplatan” – ok, možemo računati da vrijeme koje ćete uložiti u pisanje članaka, kontaktiranje drugih sajtova, kreiranje novog viralnog sadržaja, učestalu komunikaciju preko micro-blogging servisa i društvenih mreža ima svoju cijenu, no ipak je pristupačan svima, bez početnih troškova i planiranih budžeta…

Shvatili ste – besplatan, no opet zahtjeva dosta vremena i truda da se do željenih rezultata dođe…uz određene kompromise na web stranicama.

2) Plaćeni promet

Birani (plaćeni) promet je sušta suprotnost iznad spomenutom. Zahtjeva ulaganja, zahtjeva prethodnu pripremu i definiranje budžeta (barem okvirno), no ona slatka, slatka stvar koja ga čini toliko primamljivim – možete birati vaše posjetitelje. Možete prilagoditi (landing) stranice upravo biranoj grupi posjetitelja. Učiniti i njima i sebi život lakšim time što ćete ih razumjeti, te prema tome i predstaviti sadržaje koje bi ih mogli interesirati. Jasno, sve ovo stavit ćete pod lupu dobrog softverskog rješenja za analizu prometa i (barem) postaviti leadove i konverzije.

Ako se pitate što točno spada u plaćeni promet, spomenuo bih samo par trenutno najpopularnijih vrsta: paid search, display, email i social marketing.

Istovremeno, ako ste dobro “pripremili teren”, od takvih posjetitelja možete puno i naučiti: kakve stranice, tekstovi i fotografije im više odgovaraju ili zašto više vole zelenu boju od crvene. Primjera je zbilja mnogo, a ono u čemu će vam plaćeni promet najviše pomoći je da razumijete vaše posjetitelje i da na kraju krajeva pokušate naučeno primjeniti i na one “neobuzdane” iz prve točke.

“Mobilni marketing” izraz je koji me prati u stopu zadnjih par godina. Gdje god da odem on kao da je negdje u prikrajku i samo čeka da iskoči. Na primjer, godina je 2008., a ja sam u Amsterdamu na konferenciji. Tema su mobilne tehnologije. Light motiv konferencije je mobilni marketing i direktor IFRA-e otvara skup ambiciozno uzvikujući- “2009., to je godina mobilnog marketinga. To je godina kada će budgeti postati veliki, telefoni odlični i sve će biti super.”

Ja ga slušam, sretan da će to biti tako jer upravo je mobilni marketing moje područje. Trljam ruke od sreće. No, već nakon par minuta i trijeznog sabiranja misli shvaćam da sam tu istu frazu čuo i godinu dana prije i dvije godine prije. Kao da se ponavlja. I kao da mobini marketing nikako da zaživi još od 2005. ili 2006. kada je postao onako “IN” tema za razgovor u marketinškim krugovima.

Vjerujem da nisam jedini kojeg je zainteresiralo ovo. U nastavku ću iznijeti glavne prednosti i mane mobilnog marketinga. Neću se pritom previše baviti objašnjavanjem što je to zapravo mobilni marketing. To je opsežna tema i o tome možda nekom drugom prilikom. Ovdje samo u dvije rečenice- mobilni marketing je svaki oblik marketinga koji kao kanal koristi mobitel. Pritom sredstvo prijenosa poruke može biti (evo par čestih primjera) SMS, MMS, banner, aplikacija, QR kod, bluetooth. A sada o razlozima podbacivanja mobilnog marketinga u prošlosti i trendovima koji najavljuju svjetlo na kraju tunela. Tu samo jedna opaska, svjetlo na kraju tunela je na razvijenijim tržištima već došlo. Ta tržišta su redom po uspješnosti- Japan, skandinavske zemlje, Velika Britanija, ostale zemlje zapadne Europe, SAD. Moja analiza nekako je više prilagođena hrvatskom tržištu. Krenimo redom, iznosim probleme:

Mobilni uređaji

Problem 1 – nedostatak standardizacije operacijskih sustava

Operativnih sustava skoro da ima koliko i telefona, najzastupljeniji su Symbian, Android, Apple OS X i MS.

Problem 2 – nedostatak standardizajice hardware-a

Čak i u svijetu u kojem bi se OSovi standardizirali, recimo da svi proizvođači odluče koristiti jedan od ova 4 koja su gore navedena (a to se uglavnom i događa trenutno), čak i tada imamo miješanu salatu od formata ekrana, svaki uređaj ima svoj format. Ima ih kockastih, uspravnih, položenih. O rezolucijama da i ne govorimo i općenito samoj kvaliteti koja varira.

Problem 3 – podrška za Internet

Korištenje mobitela za Internet zna biti bolno i naporno, veza spora, ekran mali,  a stranice se raspadaju. Sve je to bilo tako do pojave iPhonea- ekran je postao veći i to finger sensitive, touch screen jako osjetljiv zbog tehnologije koja koristi razliku potencijala (na ostalim touch screen telefonima često morate tipkati olovkom, ne kod iPhone-a). iPhone je donio tračak nade na tržište, ali ne previše jer je patentirao sve dobre inovacije i trenutno nitko osim Apple-a ne može pružiti tako dobar “user expirience”.

Operateri

Problem 1 – cijena mobilnog Interneta

Koja je sličnost mobilnog interneta i jako dobrog šampanjca? Visoka cijena. Barem je tako bilo do nedavno. 100 kB se plaćalo i po 7 kuna. Tu naši domaći operateri drže neslavni rekord jer su u Europi cijene puno niže. U Austriji je flat rate 10 eura. Pozitivan pomak postoji samo što našim operaterima možda treba malo više vremena nego drugima da se prilagode.

Problem 2 – provizije

Sve transakcije koje idu preko operatera obavljaju se s provizijom od oko 40% (Tele2 prednjači s 50%).

Problem 3 – monopol

Operateri postavljaju svoje wap stranice kao početne na svaki telefon – isto rade i preglednici na računalima s razlikom da si prosječni korisnik na računalu to zna promijeniti, na mobitelu ne.

Tržište

Problem 1 – oglašivači su konzervativni

Često se čini jednostavnije sav budget ubaciti na televiziju i oglase u novinama. Jedan kolega iz agencije mi je priznao da bi neke agencije bile najsretnije kada bi na svijetu postojale samo novine. Internet i slične interaktivne tehnologije im izazivaju glavobolje, puno je posla, interakcije, statistike su jako detaljne i uspješnost kampanja je direktno mjerljiva.

Problem 2 – tržište je slabo educirano

Mobilni marketing je manji segment marketinga u odnosu na ostale, recimo print i TV, ali je zato možda i najkompleksiji segment. Tehnologije, kreativa, operateri, puno je toga u ovom malom segmentu.

I konačno, nakon ovih podataka idemo unijeti malo svjetla na kraj tunela. Ide red vrlo ohrabrujućih argumenata i to za nas, hrvatsko tržište (op.a. statistike aktualne na dan 1.11.2009):

• Penetracija na mobilnom tržištu popela se na 125% u Hrvatskoj (1.10.2009.)
• Imamo 5.2 milijuna mobilnih pretplata i šaljemo te primamo prosječno 4.2 SMS-a dnevno
• Više nemamo obične telefone, imamo 80.000 iPhone uređaja od kojih je svaki drugi kupljen izvan Hrvatske
• Nokia drži share od 40% i orjentira se na smart phonove te Ovi store distribuciju sadržaja
• Ukupno gledano, svaki deseti mobitel je smart phone
• Mobilni data promet kupujemo po cijeni 1kn za Mb, a možemo i jeftinije
• Promet domaćih mobilnih portala raste 200% u prva 3 kvartala 2009.
• Popis tvrtki koje oglašavaju na mobile kanalima penje se
• Share u oglašivačkim budgetima za “digitalne medije” (to je dosad bio samo Internet) počinje ići i na mobile
• Otvaraju se tvrtke specijalizirane za mobilni marketing (domaće kao i podružnice inozemnih)
• Baze opt-in korisnika koje se koriste u SMS marketingu broje 400.000 korisnika u Hrvatskoj
• Od 10 oglašivača s najvećim budgetima u zemlji, 4 su u planove za sljedeću godinu uvrstile i mobile marketing.

Zaključno:

Naše svjetlo na kraju tunela možda ne dolazi odjednom kako su neki priželjkivali. Ono dolazi malo po malo, ali je očito sve prisutnije. Hrvatska zaostaje za Švicarskom 2 godine u razvijanju mobilnih tehnologija. Ako za dvije godine dostignemo njihove rezultate iz 2009. biti će to velika i sretna godina. Budućnost je uvijek neizvjesna no barem znamo da ako i 2009. godina nije godina mobilnog marketinga, da je u Hrvatskoj to bila prijelomna godina.

Međutim, da li je uistinu tako, barem u Hrvatskoj?

Iako u Hrvatskoj još ne postoji istraživanje koje mjeri ukupne prihode online oglašavanja (tzv. Advertising Expenditures), domaći Internet marketingaši slažu se da se iznos kreće oko 2-3% ukupne cifre koja se izdvaja na oglašavanje u Hrvatskoj, što je relativno poražavajuće. Usporedimo li to sa Danskom i Ujedninjenim Kraljevstvom gdje je online advertising pretekao televiziju, ili čak s Poljskm gdje iznosi oko 10% , onda shvaćamo da cijela priča oko prednosti oglašavanja na Internetu, barem u Hrvatskoj – ne stoji.

Glavni razlog zašto hrvatski oglašivači još nisu prepoznali prednosti Interneta je činjenica da velikom broju slučajeva te famozne prednosti nisu ni mogli vidjeti. Kako bi i mogli kad se još uvijek većina internetskih medijskih planova svodi na zakupljivanje naslovnice jednog ili dva top portala? Bez ulaženja u analizu da li je to zbog neznanja i nezainteresiranosti oglašivača ili radi manjka entuzijazma za Internet kod većine tradicionalnih agencija za zakup medija, u svakom slučaju takav princip rada najviše šteti samom oglašivaču. U kratko, to je „bacanje para“. Svaki put kad novi oglašivač shvati da je za mali broj nekvalitetnih klikova i/ili posjetitelja kupio ogroman broj impresija, tvrdnja da je Internet najučinkovitiji oglašivački medij pokaže se netočnom.

Uz svo dužno poštovanje prema top portalima (prema gemiusAudience istraživanju – audience.com.hr), prosječnom oglašivaču nije u interesu zakupiti naslovnicu dva-tri top portala i nazvati to Internet kampanjom. Dobar media plan je onaj koji za najmanji broj prikazivanja u sebi sadrži najveći mogući broj stvarnjih posjetitelja iz odabrane ciljne skupine. Ovisno o ciljnoj skupini, dobar media plan sadrži samo rubriku ili pod-rubriku jednog, maksimum dva top portala, te nekoliko specijalziranih vertikalni ii web-stranica. Dobar media plan rijekto sadrži manje od 7-10 web-stranica. Na primjer, ako Klijent želi targetirati žensku populaciju od 25-50 godina koja je zainteresirana za kozmetiku, onda bi bez ulaženja u detalje struke medijskog planiranja, dobar media plan izgledao otprilike ovako: Gloria podrubrika, Story, Cosmo, jedan web o modi, par webova o djeci, InterijeriNET, she.hr. To je skoro desetak webova koji najbolje odgovaraju željenoj ciljnoj skupini. Logično, zar ne? Uz ovaj odabir medija poželjno je dodati „dvije žlice“ searcha i kontekstualnog oglašavanja – Google Adwordsa i Adsense, malo E-Targeta te Xclaima .

Na tržištu postoji iznimno koristan alat za planirane Internet medija, GemiusExplorer, koji se bazira na podacima posjećenosti i socio-demografije hrvatskih web-stranica koje sudjeluju u GemiusAudience istraživanju. Većina specijaliziranih online agencija svakodnevno koristi ovaj alat za svoje potrebe, dok je kod tradicionalnih kuća za zakup medija situacija malo drukčija. Osim nekoliko izuzetaka koji su često napredniji i od samih specijaliziranih online agencija, većina tradicionalnih media planning/buying agencija ne koristi nikakav alat ili software za planiranje Interneta. Dok ostatak agencija ne počne planirati onilne kampanje s skladu s očekivanjima vlastitih klijenata, točnije dok se ne educiraju i ne počnu primijenjivati mogućnosti alata kao što je GemiusExplorer, oglašivači će i dalje ostati nezadovoljeni, a online oglašavanje neučinkovito.

Prije nego što krenem s ozbiljnijim tekstovima, vrijeme je za jedan duhovitiji (kasnije o važnosti duhovitosti u ovom poslu), zabavniji i edukativniji tekst. Unaprijed, isprika za korištenje vulgarizma. U ovom izlaganju pokušat ću prikazati kako iskoristiti marketinška znanja kako bi pridobili naklonost nježnijeg spola. Ili još važnije, kako zadržati tu istu naklonost.

Prije svega potrebno je definirati cilj strategije. U službi rasprave za cilj ću postaviti zaljubljivanje i osnaživanje veze jer sam prije svega đentlmen, a sam naslov članka me dovodi u opasnost da me se okarekterizira kao neandertalca. Iako će mnogima ovaj tekst predstavljati određenu banalizaciju ljudskih emocija i ljubavne veze, upozoravam vas da je razlika između dobrog i lošeg marketing stručnjaka u shvaćanju i poticanju emocija kao sveobuhvatnog epicentra ljudskog djelovanja.

Dakle, kako osnažiti ljubavnu vezu koristeći marketinške metode? Pretpostavljajući da ste već segmentirali Vašu ciljnu skupinu po demografskim i psihografskim karakteristikama i da ste započeli ljubavnu vezu s odabranicom unutar Vaše zadane skupine (ovdje se, za razliku od klasičnog marketinškog posla možete lakše ogriješiti o zakon ukoliko se preračunate) krećemo sa izgradnjom i arhitekturom Vašeg osobnog branda. Unutar samog vizualnog identiteta nije moguće napraviti velike pomake, ali najvažnije je da detektirate što Vaša partnerica želi i voli i da sukladno tome nadograđujete svoj vizualni stil (frizura, odjeća…). Nikako nemojte mijenjati vlastiti izgrađeni stil jer to degradira Vaš brand u smislu nepouzdanosti što je jedna od važnijih karakteristika branda Muškarac. Nepouzdanost jednostavno ne prolazi.

Nakon što ste uskladili želje Vaše partnerice sa vlastitim stilom krećemo u pozicioniranje i placement branda. U ovom dijelu je važno napraviti diferencijaciju Vašeg branda od konkurencije i izgraditi dobar temelj za kreaciju srži branda. Obavezno dajte Vašoj partnerici fotografiju za novčanik, potrudite se da bude najbolji primjerak jer je to ona fotografija koju će prijateljice komentirati. Pamtite stvari i ne otkrivajte: koje pjesme voli, koju vrstu čokolade, dajte joj vremena da zaboravi da vam je to rekla i onda udarite po tome (“Kako si pogodio što volim”). Napravite konekciju Vašeg branda sa njezinim omiljenim proizvodima, jer će vas onda poistovjećivati i paralelno misliti na vas u svakom trenutku ugode. Ovdje smo već zašli u sferu brand image-a, gdje je jako važno kreirati jasno definiranu sliku o Vašem vlastitom brandu. Prijateljica, majka i sestra – ženske osobe, (idealne za womm) moraju biti upoznate s Vašim najboljim kvalitetama kako bi mogle sugerirati Vašoj odabranici zašto ste baš vi idealan odabir za nju.

Imenovanje branda se unutar ljubavne veze najviše odnosi na nadimak; kreirajući najbolji nadimak za Vašu izabranicu i navodeći je da ona vama izabere prikladan i skladan nadimak koji bi povezivao sve Vaše osobne, ali i zajedničke najbolje vrijednosti.

Nakon što ste postavili cjelokupan brand identitet i uspješno kreirali Vaš osobni brand zajedno sa Vašom odabranicom, slobodno krenite u brand ekstenziju, kako biste proširili Vašu obitelj brandova. Šalim se. Iako sam već ranije upozorio na određenu banalizaciju pojedinih segmenata ovog teksta, svjestan sam da je emocionalna veza suviše komplicirana da bi se mogla tako simplificirati. Ionako intencija ovog teksta nije bila reći “Ja sam kopirajter, pa mogu okolo ševiti što hoću”. Ovim tekstom sam pokušao pojednostaviti brand terminologiju svim čitateljima kroz poznate komparativne primjere i objasniti kako svaki dio zaista funkcionira unutar bilo koje strukture; bila to razglednica, država, zoološki vrt, Mjesec ili pak samo ljubavna veza.

Na kraju, krucijalne su emocije. U nedostatku emocija ne pomaže niti marketing “tvrdokornih mrlja”.

Većina nas nije u toj poziciji, pogotovo u startu. Isto tako stvoriti će te si dodatni trošak jer ćete prekasno shvatiti da vam je SEO nužan i morati ćete uložiti dodatni novac i vrijeme da biste to ispravili.

Činjenica je da posjetitelj na web stranice može doći isključivo na tri načina. Direktno upisujući ime domene u browser (direct traffic), preko linka sa neke druge stranice (referring sites) i preko tražilica (search engines). Nažalost četvrtog načina nema i tome vam svjedoči vaš Google Analytics račun.

Pri pokretanju projekta trebali biste se pobrinuti da obuhvatite sva tri načina koji će vam dovoditi posjetitelje na web stranice. Nemojte zapostaviti niti brand, ni druge domene niti tražilice. Jedno ne isključuje drugo, već se sve nadopunjava. Neki od nas bolji su u gradnji branda, neki su bolji u komunikaciji sa vlasnicima drugih domena, a neki su bolji u razumijevanju tražilica. Saznajte što vam ide, a za ono u čemu ste nešto slabiji pronađite ljude koji se razumiju u to ili se dodatno educirajte.

Istraživanja su pokazala da korisnici interneta obožavaju tražilice, pogotovo Google koji je u Hrvatskoj daleko najjača i najkorištenija tražilica. Ta činjenica se reflektira na izgled većine statistika većina domena.  Iskustvo webmastera je pokazalo da je za prosječnog webmastera daleko najbolja i najjeftinija opcija u startu fokusirati se mrvicu više na SEO nego na ostala dva načina. Razlog je jednostavan, svaka osoba može shvatiti i naučiti teoriju vezanu uz SEO i implementirati osnovne tehničke stvari i vidjeti rezultate kroz koji mjesec bez previše trošenja novca i vremena. Preporučam vam istu strategiju.

Nemojte reći meni SEO ne treba u startu jer će kasnije govoriti da vam samo SEO treba, što također nije najispravnija strategija.