Pisana riječ ima neku svoju određenu težinu i ja osobno nikad ne bih odustajao od nje. No, ono što sam u zadnje vrijeme ustanovio je i izuzetno jednostavna produkcija vlastitih podcasta, kako se to i neslužbeno zove, vlastitih internetskih radijskih emisija koje su pristupačne u svakom trenutku, dakle, on demand. Nešto opširnije o podcastevima možete pronaći na podcastu Kako postati podcaster, ali i reportaži Podcast u Hrvatskoj koju smo snimili za emisiju eHrvatska.

Za produkciju vlastitih podcasteva, a radi se o najobičnijim mp3 datotekama, nije potrebno skoro pa nikakvo financijsko izdvajanje, naravno ako uzmemo pretpostavku da već posjedujemo računalo sa zvučnom karticom te pristupom internetu. Ako pak slučajno nismo u vlasništvu slušalica sa mikrofonom onda nam predstoji investicija od otprilike stotinjak kuna.

Softver za obradu je također u besplatnoj inačici. Doduše ima i profesionalnih alata koje su mogu priuštiti samo dobro stojeće radijske tvrtke, ali ono što nama treba se krije iza besplatnog, a odličnog alata naziva Audacity. Snimanje, obrada i umiksavanje audio zapisa je toliko jednostavno da je savladivo unutar pola sata upoznavanja aplikacije te nekoliko pokušaja i pogrešaka.

Slijedeće što nam je potrebno je spremište na internetu, neki server, mjesto s kojeg ćemo distribuirati naš podcast, odnosno mp3 zapis. Distribucija podcasta je serverski dosta zahtjevnija od čitanja bloga, a čisto zbog činjenice da nam za 15 minuta podcasta treba osigurati barem 15 megabajta diskovnog prostora, dok s druge strane za tekstualni materijal kojeg bi čitali 15 minuta ne treba više od 100 kilobajta. Sa serverske strane ono što moramo osigurati je dovoljno diskovnog prostora za sve podcasteve koje planiramo objaviti, jer nema smisla nakon nekog vremena skidati mp3 zapise sa servera.

Paralelno s diskovnim prostorom moramo osigurati i dovoljan bandwith, odnosno protok podataka sa servera. Da sad ne kompliciramo stvar s pronalaženjem adekvatnog, a po mogućnosti i besplatnog servisa za podcasteve svakako preporučam korištenje digitalne online arhive Archive.org. Jedini uvjet koji oni zahtijevaju je da se podcast distribuira u nekoj od Creative Commons licenci.

Podcast je u Hrvatskoj izuzetno slabo zastupljeni, doslovno se može na prste dvije ruke nabrojati podcastere koji aktivno objavljuju svoje audio uratke. Razlog tome je što je kod nas najjače sredstvo izražavanja pisana riječ, a premalo se pažnje posvećuje ovom mediju, ovom multimedijalnom načinu izražavanja. Prednosti su što podcasteve, koje, osim internetska radijska emisija, volim nazivati i audio blog, posjetitelji mogu konzumirati na puno više načina i mjesta nego klasičan blog.

Podcast kao mp3 ili ogg zapis možemo preuzeti na svoj iPhone, mp3 player ili neki drugi multimedijalni gadget te slušati tijekom voženje u automobilu, tramvaju, letu avionom, tijekom treninga ili neke druge sportske aktivnosti, na WC-u, dok kuhamo, kad više ne možemo slušati okolinu i tako dalje. Dakle, gdje god smo u mogućnosti na sebe prikačiti slušalice možemo konzumirati podcast koji je s obzirom na to idealno sredstvo prenošenja informacija.

Evo nekoliko mojih podcasteva koje sam u svojoj kratkoj podcasterskoj karijeri objavio čisto da dobijete općeniti dojam kako to može zvučati.

21. 7. 2008. godine Michael Arrington (osnivač TechCrunch-a) piše povijesni blog post (http://www.techcrunch.com/2008/07/21/we-want-a-dead-simple-web-tablet-help-us-build-it/) u kojem izražava želju za proizvodom koji još ne postoji. U postu opisuje tablet računalo s ekranom osjetljivim na dodir kojem je jedina namjena surfanje internetom.

30. 8. 2008. godine Michael Arrington otkriva da su zapravo počeli raditi na proizvodu kojeg je tada nazvao “TechCrunch Tablet” te daje slike prototipa A. (http://www.techcrunch.com/2008/08/30/update-on-the-techcrunch-tablet-prototype-a/) Proizvod koji još ne postoji postaje rođendanska želja svakog tko se usudi nazvati geekom.

19. 1. 2009. godine Michael Arrington nam otkriva prototip B naprave koju sada interno oslovljavaju kao CrunchPad. (http://www.techcrunch.com/2009/01/19/techcrunch-tablet-update-prototype-b/) U istom postu nam otkriva da software koji će pogoniti CrunchPad razvija Singapurska tvrtka Fusion Garage (što će se kasnije pokazati kao ključna stvar u ovoj priči).

3. 6. 2009. godine Arrington nam otkriva konačni prototip CrunchPad naprave koji bi uskoro trebao ići u proizvodnju. (http://www.techcrunch.com/2009/06/03/crunchpad-the-launch-prototype/) Prototip izgleda tako dobro da pravi geek nije mogao spavati dva dana nakon što je vidio te slike.

30. 11. 2009. godine Michael Arrington piše novi post koji ruši snove geekova svijeta – The End Of The CrunchPad (http://www.techcrunch.com/2009/11/30/crunchpad-end/). U ovom postu Mike objašnjava kako ih je Fusion Garage jednostavno izbacio iz njihovog vlastitog projekta par dana prije nego što je bio spreman za tržište. Investitori koji stoje iza projekta pritisnuli su Fusion Garage da odbaci TechCrunch (što je vrlo vjerojatno iz marketinške perspektive gledajući najgluplja ideja koju je bilo koji investitor ikada imao) te su nekakvom nastranom logikom došli do zaključka da TechCrunch i Michael Arrington nemaju nikakvo intelektualno vlasništvo u CrunchPad projektu (iako su izgradili prve prototipe sami, imaju registriran trademark CrunchPad te investirali oko 750.000 dolara u razvoj).

Naravno, investitori koji su učinili takav marketinški grijeh da će se vrlo vjerojatno o njemu jednoga dana učiti na fakultetima, zanemarili su i činjenicu da je Michael Arrington pravnik. I to ne bilo kakav pravnik, Mike je u početku svoje karijere kao pravnik radio u najvećoj i najpoznatijoj odvjetničkoj kući u Silikonskoj Dolini – Wilson Sonsini Goodrich & Rosati – gdje je imao klijente kao što su Steve Jobs, Netscape i Disney.

4. 12. 2009. dogodilo se očekivano. Mike je napisao post (http://www.techcrunch.com/2009/12/04/crunchpad-litigation/) u kojem objašnjava kako će tužiti Fusion Garage. Na opće iznenađenje, Mike je unajmio vjerojatno najboljeg odvjetnika svijeta specijaliziranog za ovakve slučajeve – Davida Blocha iz Winston & Strawna. Slučaj još nije niti došao na sud ali mislim da je prilično očito tko će izvući deblji kraj u ovoj priči.

7. 12. 2009. godine jedna vijest (http://thenextweb.com/2009/12/07/crunchpad-called-joojoo-arringtons-partner-speaks/) odjekuje blogosferom – CrunchPad se diže iz pepela, Fusion Garage ignorira tužbu te nastavlja projekt koji je sada preimenovan u JooJoo.

JooJoo?

Gotovo sve reakcije koje možete vidjeti na Twitteru i na blogovima bile su negativne. Čak i da zanemarimo činjenicu da kupnjom ovog proizvoda teoretski kupujete ukradeni proizvod, logotip i ime ovog proizvoda toliko je gadno da će se rijetki usuditi izdvojiti 499 dolara iz džepa za ovaj tablet.

To je bila priča o proizvodu koji si je pucao u nogu prije nego što je izašao na tržište. Hoćete li kupiti JooJoo? Biste li kupili CrunchPad?

“Mobilni marketing” izraz je koji me prati u stopu zadnjih par godina. Gdje god da odem on kao da je negdje u prikrajku i samo čeka da iskoči. Na primjer, godina je 2008., a ja sam u Amsterdamu na konferenciji. Tema su mobilne tehnologije. Light motiv konferencije je mobilni marketing i direktor IFRA-e otvara skup ambiciozno uzvikujući- “2009., to je godina mobilnog marketinga. To je godina kada će budgeti postati veliki, telefoni odlični i sve će biti super.”

Ja ga slušam, sretan da će to biti tako jer upravo je mobilni marketing moje područje. Trljam ruke od sreće. No, već nakon par minuta i trijeznog sabiranja misli shvaćam da sam tu istu frazu čuo i godinu dana prije i dvije godine prije. Kao da se ponavlja. I kao da mobini marketing nikako da zaživi još od 2005. ili 2006. kada je postao onako “IN” tema za razgovor u marketinškim krugovima.

Vjerujem da nisam jedini kojeg je zainteresiralo ovo. U nastavku ću iznijeti glavne prednosti i mane mobilnog marketinga. Neću se pritom previše baviti objašnjavanjem što je to zapravo mobilni marketing. To je opsežna tema i o tome možda nekom drugom prilikom. Ovdje samo u dvije rečenice- mobilni marketing je svaki oblik marketinga koji kao kanal koristi mobitel. Pritom sredstvo prijenosa poruke može biti (evo par čestih primjera) SMS, MMS, banner, aplikacija, QR kod, bluetooth. A sada o razlozima podbacivanja mobilnog marketinga u prošlosti i trendovima koji najavljuju svjetlo na kraju tunela. Tu samo jedna opaska, svjetlo na kraju tunela je na razvijenijim tržištima već došlo. Ta tržišta su redom po uspješnosti- Japan, skandinavske zemlje, Velika Britanija, ostale zemlje zapadne Europe, SAD. Moja analiza nekako je više prilagođena hrvatskom tržištu. Krenimo redom, iznosim probleme:

Mobilni uređaji

Problem 1 – nedostatak standardizacije operacijskih sustava

Operativnih sustava skoro da ima koliko i telefona, najzastupljeniji su Symbian, Android, Apple OS X i MS.

Problem 2 – nedostatak standardizajice hardware-a

Čak i u svijetu u kojem bi se OSovi standardizirali, recimo da svi proizvođači odluče koristiti jedan od ova 4 koja su gore navedena (a to se uglavnom i događa trenutno), čak i tada imamo miješanu salatu od formata ekrana, svaki uređaj ima svoj format. Ima ih kockastih, uspravnih, položenih. O rezolucijama da i ne govorimo i općenito samoj kvaliteti koja varira.

Problem 3 – podrška za Internet

Korištenje mobitela za Internet zna biti bolno i naporno, veza spora, ekran mali,  a stranice se raspadaju. Sve je to bilo tako do pojave iPhonea- ekran je postao veći i to finger sensitive, touch screen jako osjetljiv zbog tehnologije koja koristi razliku potencijala (na ostalim touch screen telefonima često morate tipkati olovkom, ne kod iPhone-a). iPhone je donio tračak nade na tržište, ali ne previše jer je patentirao sve dobre inovacije i trenutno nitko osim Apple-a ne može pružiti tako dobar “user expirience”.

Operateri

Problem 1 – cijena mobilnog Interneta

Koja je sličnost mobilnog interneta i jako dobrog šampanjca? Visoka cijena. Barem je tako bilo do nedavno. 100 kB se plaćalo i po 7 kuna. Tu naši domaći operateri drže neslavni rekord jer su u Europi cijene puno niže. U Austriji je flat rate 10 eura. Pozitivan pomak postoji samo što našim operaterima možda treba malo više vremena nego drugima da se prilagode.

Problem 2 – provizije

Sve transakcije koje idu preko operatera obavljaju se s provizijom od oko 40% (Tele2 prednjači s 50%).

Problem 3 – monopol

Operateri postavljaju svoje wap stranice kao početne na svaki telefon – isto rade i preglednici na računalima s razlikom da si prosječni korisnik na računalu to zna promijeniti, na mobitelu ne.

Tržište

Problem 1 – oglašivači su konzervativni

Često se čini jednostavnije sav budget ubaciti na televiziju i oglase u novinama. Jedan kolega iz agencije mi je priznao da bi neke agencije bile najsretnije kada bi na svijetu postojale samo novine. Internet i slične interaktivne tehnologije im izazivaju glavobolje, puno je posla, interakcije, statistike su jako detaljne i uspješnost kampanja je direktno mjerljiva.

Problem 2 – tržište je slabo educirano

Mobilni marketing je manji segment marketinga u odnosu na ostale, recimo print i TV, ali je zato možda i najkompleksiji segment. Tehnologije, kreativa, operateri, puno je toga u ovom malom segmentu.

I konačno, nakon ovih podataka idemo unijeti malo svjetla na kraj tunela. Ide red vrlo ohrabrujućih argumenata i to za nas, hrvatsko tržište (op.a. statistike aktualne na dan 1.11.2009):

• Penetracija na mobilnom tržištu popela se na 125% u Hrvatskoj (1.10.2009.)
• Imamo 5.2 milijuna mobilnih pretplata i šaljemo te primamo prosječno 4.2 SMS-a dnevno
• Više nemamo obične telefone, imamo 80.000 iPhone uređaja od kojih je svaki drugi kupljen izvan Hrvatske
• Nokia drži share od 40% i orjentira se na smart phonove te Ovi store distribuciju sadržaja
• Ukupno gledano, svaki deseti mobitel je smart phone
• Mobilni data promet kupujemo po cijeni 1kn za Mb, a možemo i jeftinije
• Promet domaćih mobilnih portala raste 200% u prva 3 kvartala 2009.
• Popis tvrtki koje oglašavaju na mobile kanalima penje se
• Share u oglašivačkim budgetima za “digitalne medije” (to je dosad bio samo Internet) počinje ići i na mobile
• Otvaraju se tvrtke specijalizirane za mobilni marketing (domaće kao i podružnice inozemnih)
• Baze opt-in korisnika koje se koriste u SMS marketingu broje 400.000 korisnika u Hrvatskoj
• Od 10 oglašivača s najvećim budgetima u zemlji, 4 su u planove za sljedeću godinu uvrstile i mobile marketing.

Zaključno:

Naše svjetlo na kraju tunela možda ne dolazi odjednom kako su neki priželjkivali. Ono dolazi malo po malo, ali je očito sve prisutnije. Hrvatska zaostaje za Švicarskom 2 godine u razvijanju mobilnih tehnologija. Ako za dvije godine dostignemo njihove rezultate iz 2009. biti će to velika i sretna godina. Budućnost je uvijek neizvjesna no barem znamo da ako i 2009. godina nije godina mobilnog marketinga, da je u Hrvatskoj to bila prijelomna godina.

Ipak na kraju rezultat nastojanja iz različitih razloga i ne bude tako pozitivan i jednostavan za “prosječnog” korisnika.

Ono što bi se moralo učiniti je krenuti od ciljne skupine ljudi koju obuhvaćamo i onog što je njoj potrebno. Ako bi smo željeli simplificirati ono kako većina ljudi funkcionira, mogli bi to na slijedeći način; prvo oni žele da ih se zabavi, jer kako drugačije objasniti da su glavni pokretači interneta, pa i po zaradi, bili pornografija i gaming. Naravno ne smijemo uzeti ovo predoslovno jer e-banking usluga teško može biti zabavna. Također oni se žele osjećati da otkrivaju nove stvari i žele se osjećati pametnima, jer bilo bi pogrešno miješati trivijalnost (koju treba izbjeći) i jednostavnost.  I na koncu oni nemaju vremena da uče stvari koje su prekomplicirane. Strpljenje je vrlina koju ne posjeduju mnogi, pa je lista web projekata koji su propali zbog nerazumijevanja javnosti podugačka.

Zbog svega toga jednostavnost je ključna. Jer kako je negdje rečeno, posjet stranicama (uglavnom) ne plaćamo novcem, već vremenom. Provođenjem previše vremena tražeći informacije na siteu i kopajući po lošim navigacijama, ustvari preplaćujemo vremenom neku vrijednost sitea.

Druga je stvar ukoliko se uspije napraviti nešto što je i jednostavno i korisno i dostupno i donekle inovativno, a korisnici onda to koriste na hmm, pa recimo način da se zapitaš čemu? Nešto kao onaj grafit “džaba ste krečili”…I jedno pitanje; nismo li pojednostavljenjem svega i svačeg na nivo prosjeka i prosječnog korisnika, dali svoj prilog u “Idiocracy” budućnosti?

Prije nekoliko dana, korisnicima širom svijeta je pružena mogućnost da po prvi puta gledaju dodjelu Europskih muzičkih nagrada iz Berlina uživo putem weba i to i putem Facebooka i putem središnje web stranica nagrada mtvema.com, pa još uz to i da komentiraju (koristeći svoj facebook account) za vrijeme dok gledaju , što je u konačnici radilo više nego pristojno… Seamless, rekli bi. Lista izvođača i prezentera je bila poduža i moglo se pronaći “za svakog po nešto” – od U2 i Foo Fightersa, preko Green Daya i Jay-Za pa do Beyonce i Shakire. No, iako je sam streaming privukao poveći broj korisnika (pa i u našoj “adria” regiji) samo korištenje mogućnosti komentiranja uz gledanje me ponukalo ka još jednom u nizu razmišljanja što su nam donijele napredne tehnologije.

Pa kao prvo mnogobrojne ljubitelje ponekih izvođača koji neće ništa drugo napisati osim “TH TH TH TH TH TH TH” (Tokio Hotel, op.a.) ili “beyonce :)”  i “lady gaga rulez”. Nezanimljivi vic tipa “ja ustadoh, U2 ustaše”, poveća količina loše gramatike, skraćenica i homofobnih uvreda je otprilke sukus cijele večeri. Broj smislenih komentara i/ili reakcija na streaming događanja dugog više od 3 sata gotovo da i nije ni bilo.

Za kraj nije loše se sjetiti gore pomenutog filma “Idiocracy” i jednog citata glavnog junaka pri obraćanju Kongresu: “… And there was a time in this country, a long time ago, when reading wasn’t just for fags and neither was writing. People wrote books and movies, movies that had stories so you cared whose ass it was and why it was farting, and I believe that time can come again!“

Prvo, instalacija

Sami napravite wp-config.php i zaštitite ga

Prilikom instalacije WP će reći da nemate kreiran wp-config.php i da su mu potrebna dodatna prava kako bi on kreirao za vas. Ne mjenjajte prava na direktoriju nego sami kreirajte wp-config.php file. U instalaciji već imate “wp-config-sample.php”, pa ga editirajte; upišite potrebne podatke, spremite ga kao “wp-config.php” i uploadajte.
Nakon toga moći ćete nastaviti instalaciju.

Prilikom instalacije promjenite default table prefix iz wp_ u nešto složenije npr aB1_Cd2_

Promjena prefixa će povećati zaštitu od “zero-day vulnerabilities” (još neotkrivenih propusta) ili javascript SQL injectiona. Moguće je napraviti i naknadno, ali malo kompliciranije, više informacija na: http://tdot-blog.com/wordpress/6-simple-steps-to-change-your-table-prefix-in-wordpress/

Nakon instalacije, nekoliko pluginova…

Stealth Login

Promjenite login URL iz defaultnog “blog.hr/wp-login.php” u nešto drugo, nešto divlje.

Login LockDown

Ograničava broj pokušaja logina. Defaultne postavke su da nakon 3 neuspješna pokušaja onemogućava ponovno ulogiranje sljedećih 60min (moguće je podesiti u postavkama).Za logiranje prije tog vremena, morat ćete izmjeniti IP adresu i zibrisati cookie-je.

WP Security Scan

Skenira wordpress i predlaže što je potrebno podesiti da bi bolje zaštitili wp.

WordPress Exploit Scanner

Skenira fileove i kao rezultat ispisuje sve dijelove koda koji su sumnjivi.

Core Control plugin

Omogućuje disable automatske provjere novih verzija, spremanja FTP podataka i još štošta.

WP-DBManager

Plugin za jednostavni backup, restore, optimizaciju. Moguće podesiti i automatski backup.

Zatim još malo tvikanja…

Promjenite defaultni username i password

Username je uvijek admin i moguće ga je promjeniti jedino dirketno u bazi, u tablici “MojPrefix_users” uz pomoć phpMyAdmin-a npr.

Uklonite meta tag “generator” iz headera

Najjednostavnije je da u functions.php file u vašoj temi dodate “remove_action(‘wp_head’, ‘wp_generator’);” (bez navodinka).

Pojačajte sigurnost sa .htaccess fileom

Prije svega trebali bi onemogućiti directory listing i zabraniti editiranje wp-config.php filea. Uz ova dva, više .htaccess tweekova možete pročitati na http://wpshout.com/a-to-z-of-wordpress-htaccess-hacks/

I na kraju da zaključimo…

1. Promjenite sve defaultne postavke

Defaultne postavke su svima poznate i ako ih ne promjenite uštedili ste pola posla napadačima, a i veća je mogućnost da vas neki bot zatekne nespremne i eto problema.

2. Radite redovno backup podataka, update pluginova i wordpressa.

Svaka nova verzija wp donosi i nove potencijalne propuste, pa nemojte odmah prvi dan updateati na najnoviju verziju. Ako je trenutna verzija stabilna i nema (otkrivenih) sigurnosnih propusta nemate razloga žuriti.

3. Ne mjenjajte olako prava na folderima i fileovima.

Ako ste već zbog nečega promjenili prava na folderima i fileovima, nakon potrebnih radnji, vratite ih na prvobitno stanje.

4. Koristite sigurnu vezu (SFTP) prilikom uploada fileova

5. Add to bookmark http://blogsecurity.net ili @blogsecurity http://twitter.com/blogsecurity

That’s all folks, happy and safe bloging!

Dizajn web stranica internet cafe-a, globalno i lokalno, nije funkcionalan. Čitljivost je gotovo uvijek umanjena zbog nabacivanja nepotrebnih cyber grafika, neadekvatnog izbora tipografije i boja kako pozadine tako i teksta. Najčešće su stranice radili neprofesionalci sa nedovoljnim znanjem programiranja i/ili dizajna.

Navigacija je neinventivna, nejasna, a ponekad zauzima većinu stranice. Stranice ne pružaju potrebne informacije i ne pružaju razlog korisniku da se vrati. Većina ih je rađena HTML tehnologijom, a ukoliko je korišten Flash, korisnost nije pristupačna.

Osmišljavanje koncepta web stranice za internet cafe sastoji se od dizajniranja sučelja, biranja tehnologije koja će renderirati tu stranicu, osmišljavanje navigacije za ciljanu publiku te grupiranje podataka. Bilo da se radi o html-u ili flashu ili nekoj trećoj tehnologiji, bitno je vladati tehnologijom u tolikoj mjeri da se pri kreiranju izgleda i dizajner, a na kraju i korisnik bez problema snalaze. Cilj koji si zadajemo je zanimljivo korištenje sadržaja bez obzira na njenu količinu iz čega proizlazi odluka za korištenje Flash tehnologije.

Cilj je bio kreirati lako upotrebljivu, statičnu stranicu male količine sadržaja na interesantan i pomalo jedinstvan način. U moru statičnih, neinventivnih, neposjećenih, amaterskih stranica pokušali smo stvoriti interes zanimljivom komunikacijom sa korisnicima.

Pri planiranju dizajna za Sublink, odlučili smo se za dva različita pristupa. Svaki od pristupa ima svoje prednosti i mane, a temelje se na različitosti tehnologija. Razlog za Flash je bila jednostavnija kontrola dizajna te izdvajanje iz konkurencije. Razlog za HTML je jednostavnost programiranja i uređivanja te manja veličina same stranice (uklapanje u tržište i sama cijena).

Prvo riješenje je klasičniji pristup web dizajnu koji uključuje standardnu navigaciju u obliku deblje crte na kojoj se nalaze poveznice. Jednostavnim i nenametljivim animacijama sama stranica nam pokazuje na kojoj se poveznici nalazimo te je snalaženje vrlo jednostavno. Stranica je jednaka u svim web preglednicima i na svim rezolucijama i veličinama ekrana. Boje se uklapaju u sam identitet, ali i naglašavaju medij (web). Sve informacije su logički postavljene te je njihov pronalazak jednostavan, a čitkost osigurana adekvatnom tipografijom. Pozadinskom teksturtom se suptilno naglašava (oblik) logotipa te artificijelnost medija. Iznad same navigacije, nakon odabira neke poveznice se ispisuje kratak opis sadržaja. Stranica je napravljena u full meshu što znači da se sa bilo koje lokacije može doć na bilo koju drugu lokaciju.

Ovim pristupom smo dobili klasičnu HTML stranicu sa očekivanim pristupom tako da korisnik ne mora razmišljati o dolaženju do podataka, ali smo istaknuli izgled pomoću nekonvencionalne podloge koja nam pomaže u naglašavanju identiteta i isticanju u moru istih internet stranica.

Drugo riješenje je alternativan pristup web dizajnu. Cijela stranica je bazirana na (obliku) logotipa. Logotip postaje prostor sadržaja. Kada se stranica pokrene, započinje animacija koja je prisutna tijekom cijele navigacije. Navigacija je intuitivna, pojednostavljena animacijom kako bi ukazala na linkove. Zbog relativno male količine sadržaja i zbog naglašavanja logotipa pojedini linkovi nisu međusubno povezani već je navigacija bazirana na početnoj stranici odakle se uvijek počinje i vraća. Vizualno mjesto linkova je identično onom virtualnom: centralizirana web stranica sa izletima. Linkovi su postavljeni u animirane oblačiće koji predstavljaju komunikaciju odnosno koncept interneta, e-maila, skypa, gtalk-a…

Interaktivnost i animacija služe zadržavanju interesa korisnika te potiču na njihov povratak i preporuku potencijalnim novim korisnicima.

Tipografija je odabrana adekvatno sa logotipom, temom te medijem. Omogućava čitkost, jasnoću te se ne nameće formom, zato što to već font u logotipu čini. Odabrani jezik je engleski. Odabir boja se također temelji na boji logotipa. Veličina je određena najčešćom veličinom ekrana (rezolucijom) trenutno. Galerija je napravljena jednostavno te ne predstavlja nikakav problem dodavanje novih fotografija ili izmjena starih. Veličina stranice je dovoljno mala da ne predstavlja problem bilo kakvoj interent-vezi.

Sve negativne strane koje se pripisuju Flash tehnologiji (npr. fiksna veličina fonta, veličina stranice, nepreglednost…) na našem primjeru ne predstavljaju problem zbog ciljane publike i efektivnog dizajna/programiranja. Ovakvim pristupom, koristeći flash, dodajući animacije i interaktivnost, pokušavamo privući mlađu publiku, motivirati na povratak radi samog dizajna, motivirati da pošalju stranicu prijatelju te proširiti popularnost internetom. Korisnost ovakvih stranica su minimalne, jer je potrebno doznati samo adresu internet cafe-a, stoga smo pristup prilagodili atraktivnosti samog dizajna, zabavi korištenja te isticanjem iz konkurencije ne samo dobrim dizajnom i funkcionalnošću već i drugačijom tehnologijom i multimedijom.

Zaključak

Dizajnom web stranice moraju se osigurati osnovne premise kao što su:

• čitljivost – koja se postiže odabirom fonta, veličinom fonta, duljinom retka te količinom informacija; jednostavna i efektna navigacija – u svakom trenutku korisnik mora bez razmišljanja znati gdje je i kako da dodje do lokacije koja ga zanima;
• tema – grafički se svi elementi moraju uklapati u postojeći identitet ukoliko postoji te biti prilagođeni mediju (kvalitetom, veličinom, bojom…);
• tehnološka prihvatljivost – univerzalnost prikaza u svim browserima;
• konkurencija – uklapanje, ali i razlikovanje od ostalih iste tematike;
• ciljana publika – razlozi za dolazak i povratak na web stranicu;

Različitim pristupima i nadasve tehnologijama mogu se postići svi navedeni elementi. Flash tehnologija nama dizajnerima pruža više opcija u kontroliranju izgleda svih grafičkih elemenata te nam dopušta više dimenzija multimedijalnim alatima. HTML je više manje standard pri odabiru jednostavnih i statičnih web stranica te smo stoga pružili klijentu alternativu koja je jednako funkcionalna, ali ipak manje atraktivna.