Imate imovinsko pravni spor, tužio vas je susjed da ste mu ušli u posjed. Imate dvije opcije, uzeti ćete odvjetnika da vas zastupa ili ćete zamoliti malog od susjeda koji je završio upravno pravnu srednju školu?
Imate napad bubrežnih kamenaca, bolesni ste, pomoć tražite kod lječnika ili kod malog od susjeda koji je završio srednju medicinsku školu ili još bolje koji obožava dr. Housa?
Imate firmu, netko vam je rekao da se danas biznis vrti na webu, treba vam netko tko će vam osmisliti kampanju isplanirati je i bukirati, angažirati će te neku agenciju ili profesionalca koji se bave time ili ćete pozvati susjedovog malog, koji ima kompjuter od drugog osnovne, na facebooku je stalno (žalio se susjed) i ima maxadsl i ajfon?
U prva dva slučaja susjedov mali nema šanse ipak to su ozbiljne stvari, a kod treće susjedov mali, kao da je rođen za to, ne košta puno i ima ajfon, pa nek si mali zaradi.
Možda je susjedov mali kapacitet i stvarno može napraviti najbolji plan, možda i bolji od neke velike agencije, ali problem je u pristupu i procjeni rizika i impactu koji loše realizirana kampanja može imati na vaše ukupno poslovanje i ugled tvrtke koju vodite. Naravno, pogreške su moguće i ako angažirate profesionalce, ali istom logikom, možda bi vas i na sudu za manje novaca mogao zastupati susjedov mali ili u slučaju bolesti taj isti susjedov mali može dobro procjeniti dijagnozu (simptomi su slični kao i kod pacjenta kojeg je izlječio House).
Ako angažirate agenciju ili profesionalca oni će vam na temelju iskustva moći procjeniti i potrebnu visinu vaše investicije, procjenu potrebe nekih drugih zahvata na web stranici, sugerirati optimalnu komunikacijsku strategiju, u krajnjem slučaju sugerirati vam da za vaš biznis ne treba Facebook stranica i da je možda umjesto 500 klikova koje možete na googlu kupiti za 500 kn, taj novac bolje investirati u zakup neke fixne pozicije na manjem nišnom sajtu u periodu od mjesec dana.
Na kraju, ako želite pomoći susjedovom malom ima i drugih poslova u kojima manje riskirate, od pranja auta, do nošenja drva ili čišćenja tavana. Uvijek razmišljajte da svaka marketinška aktivnost ima refleksiju ne sammo na rezultate poslovanja vaše tvrtke već i na ugled.
Foto: Alexander Motrenko/Shutterstock
Sindrom “susjedovog malog” je prisutan u sve većem broju djelatnosti. Počelo je s izbornicima reprezentacije, marketingom, web dizajnom, servisom (hardvera) računala, “čišćenjem” od virusa, danas ulaze u igru travari koji “liječe” ozbiljne bolesti. Sindrom je neizlječiv. Odustao sam.
Zapravo i nije problem u malom susjedu, problem je u vjerovanju da je nešto moguće bez znanja. Brine me zapravo nešto drugo. Zašto je nastao sam sindrom? Možda od precijenjenosti i inflacije agencija? Nagađam. 80% njih su preskupe i neposlovne, posebno za “male i srednje” korisnike. Opekli su se mnogi. Nema fleksibilnosti. To je podno tlo za majstore iz haustora
Uf. Gdje da počnem. Problem susjedovog malog ne postoji na način na koji je opisan ovdje. Uvijek postoji low-value/low-performance posao (počevši od Indijaca na freelance sajtovima do njihovog spama itd). Susjedov mali mora negdje početi.
Problem kojeg ja vidim kod nas nije u problemu susjedovog malog nego u veličini i vrijednosti (hr) tržišta, edukaciji i razumijevanju poslovnih procesa. Susjedov mali može odraditi web, popraviti komp itd. Susjedov mali ne može dobiti izradu “ozbiljnog” portala (ili može :P).
Problem ocjene vrijednosti agencije je u vrijednosti “value-chain”-a. Dakle, ako firma zarađuje 500.000 godišnje, ne možete očekivati da će za web sajt ili za marketing odvojiti iznos koji je veći od nekog realnog postotka. I onda ulazimo u problem – da li će dati “malom” da odradi posao za džeparac ili profesionalcu koji će uzeti puno veći iznos.
Odnosi: jedan “običan” ecommerce site u US okrene 1-5 milijuna dolara. U .hr ne vjerujem da i jedan ecommerce sajt napravi online toliki promet (ili se varam). Sada razmislite koliki je value konzaltinga za .hr i koliki je za .us
Dečki, ja sam, i kad sam bio mali od susjeda prije 10 godina, imao više cjene nego današnji mali :-)
Ali nije ovdje samo problem u izradi web stranica. Veliki problem je i ekipica koja radi Google i FB kampanje za po 50-100 kn mjesečno. Na taj način uvjeravaju klijente da je internet praktički besplatan i da tamo treba ostaviti 1% (ili čak manje!!!) budgeta, a ostatak potrošiti novine i radio da se reklame “VIDE I ČUJU”.
Kampanje su posebna i dobra priča jer uz neki posao, klijent očekuje da za 100 kuna oglasite to na google-u. Ako kažem da prodajem pekmez, a ne cipele onda govore o stručnosti i ono: “što je to za tebe… 5 minuta :-)”
Razmišljanja sam da je nastupilo vrijeme amatera i da nam je neophodan filtar za takve. Žalosno je da taj filtar ponekad pobriše i klijente koji su dobri.
Citiram: “Ako angažirate agenciju ili profesionalca oni će vam na temelju iskustva moći procjeniti i potrebnu visinu vaše investicije, procjenu potrebe nekih drugih zahvata na web stranici, sugerirati optimalnu komunikacijsku strategiju, u krajnjem slučaju sugerirati vam da za vaš biznis ne treba Facebook stranica i da je možda umjesto 500 klikova koje možete na googlu kupiti za 500 kn, taj novac bolje investirati u zakup neke fixne pozicije na manjem nišnom sajtu u periodu od mjesec dana.”
Pitam: Zašto “mali od susjeda” ne bi mogao isto to? Zar zaista svi mislite kako samo u agencijama imaju potrebnu opremu, znanje i iskustvo???
Pravda za “malog od susjeda”! :) Odeš u agenciju i oni ti kupe 20k lajkova na FB jer se tako radi posao :)