Model medijsko-financijskog partnerstva – mogući spas za male i velike nakladnike ili utopija? Tržište je u krizi, budgeti za on-line oglašavanje se smanjuju, sve u svemu nije blistava situacija. 2012. smo na razini 2010. (to su razmišljanja nekih aktera s tržišta). Vrlo čudna situacija za tržište na kojem 2012. na on-line otpada u prosjeku jednoznamenkasti udio u cjelokupnom kolaču oglašavanja.
Zapravo za očekivati je bilo da u krizi/recesiji on-line izađe kao pobjednik, jer su polazne točke bile u par postotaka, pa shodno svjetskim trendovima povećanja investicija u on-line za očekivati je bilo da industrija ostane imuna na krizu.
U Hrvatskoj već godinama imamo relativno stabilnu on-line medijsku scenu. U top 5 medija nema velikih turbulencija, tu i tamo se dogodi da top mediji unutar poretka zamjenjuju svoja mjesta, i stalno jačaju u domeni dosega (što je normalno s ukupnim rastom konzumacije on-linea). Tržište bi se nogometnim rječnikom moglo podijeliti u prvu, drugu, treću i općinsku ligu. Prva liga jedina je ozbiljna i tu se vrte neki novci, u drugoj ligi stalno se nadaju ulaska u prvu, vrti se neki kikiriki, a ostali igraju iz gušta i s nadom da možda jednog dana, nekad naprave neki transfer koji će im značiti nešto.
Kakve to ima veze s on-line budgetima?
Iz pozicije nekoga tko ulaže u oglašavanje, u zemlji koja je u krizi, optimizira svoje ulaganje (to ne znači, da ne bi ulagao više da ima matematiku isplativosti) i sve se zapravo svodi da ga ne zanima niti druga niti treća liga, a kamo li općinska. Situaciju po mom mišljenju pogoršava i činjenica da i u prvoj ligi više manje svi igraju istu formaciju, i većina ima isti prefix ispred imena “NEWS” i da stvar bude još gora svi imaju sve sponzore i tako već nekoliko godina. Svi oni igraju pred polupraznim tribinama, a nitko da napuni preko pola stadiona – možda i napuni ali onaj koji broji veli da nije tako :-), a vjerujemo mu ili ne?, ali oglašivači vjeruju!
Problem je da se na općinskoj razini igraju neke utakmice koje su po kvaliteti bolje od utakmica prve lige, ali nema publike pa nema ni sponzora ni novaca – a utakmice su vrhunske i zaslužuju novac.
Dakle, neki dobri mali mediji imaju pre malo publike da bi mogli konkurirati i zapeti za oko media planerima i oglašivačima. Mali nakladnici tako proizvode dobar “nišni” sadržaj i ne mogu i ne zarađuju.
Udruživanje u medijsko/financijsko partnerstvo je prilika i za velike i za male. Trenutno na tržišu neki veliki mediji imaju neka medijska partnerstva, ali ona su bazirana na trampi traffica, logikom ja tebi prebacim nešto korisnika i ti meni vratiš po mogućnosti isto. Upgrade tog modela koja bi uključivala i financijsku komponentu mogla bi rezultirati financijskom koristi za sve sudionike.
Ideja je da se nakladnik koji ima dobar sadržaj odrekne dijela financijske dobiti u korist medijskog partnera, koju bi ostvario da ima respektabilnu posjećenost (stvar je procjene koliko treba imati audienca, da bi projekt zarađivao). Radi se o nekoj vrsti performance deala, koji je po meni win-win za oba sudionika. Veliki medij dobio bi novac kojeg sad nema, a s ispravnim odabirom malog medija, sebi ne bi ugrozio standardni prihod, mali nakladnik bi pak zaradio neki novac koje s trenutnom posjećenošću nikad ne bi vidio.
Pojavljivanje “novih” jakih nišnih medija mogao bi rezultirati i povećanjem udjela za on-line u ukupnom mixu. Moguće je razmišljati da ako je tako, neki veliki medij može vrlo jednostavno izbaciti na tržište nišni produkt, i zaraditi taj novac ne djeleći ga. To bi u teoriji bilo moguće, ali u okolnostima koje su sad na tržištu vjerojatnije je da bi se ti novi nišni lideri prodavali u paketima, pa ne bi ostvarivali pravu cijenu, a i sam trošak koji bi se generirao mogao bi rezultirati i gubitkom, što u situaciji medijsko/financijskog partnerstva nije moguće – jer rizik ne postoji.
Pravo pronalaženje medija kojeg bi veliki trebali podržati, zapravo je šahovska partija i bilo bi zanimljivo vidjeti tko je velemajstor.
Odgovori